Osnovna škola "Viktor Car Emin" Donji Andrijevci

Škola u Donjim Andrijevcima prvi put se spominje 1776. godine (vrijeme vladavine Marije Terezije). Školu su pohađali samo dječaci. Prvi učitelj koji se spominje u izvorima je Andrija Khol. Poslije njega se spominju učitelj Brandel, Andrija Glavačević i Vinko Czerdnich (Crndić). Školu je u tim godinama pohađalo od 29 do 33 učenika. Zbog smanjenja troškova u monarhiji (vrijeme vladavine Josipa II.) Škola u Donjim Andrijevcima 1787. godine prestaje s radom i ponovno se otvara 5. prosinca 1830. godine. Od tada pa sve do danas nije bilo više prekida rada Škole. Taj datum uzimamo kao osnutak redovne Pučke Škole u Donjim Andrijevcima.

Prvotno se nastava odvijala u jednoj praznoj kući u selu koju je iznajmila Općina. Poslije je škola preseljena u kapetanov stan koji je preuređen i proširen. Nova Škola bila je završena 1878. godine.

Prvi učitelj u novoj Školi bio je Luka Županić (5. prosinca  1830.- 19. travnja 1848.), rodom iz Donjih Andrijevaca. Završio je školu za učitelja i položio pedagoški tečaj.

Poslije njega u Školi su radili:

Antun Kolarević – „Slavonac“ (1848.-1853.), Marko Đaković – (1853.-1854.), Pero Kovačević – (1854.-1865), Julije Bartory (1865.-1871.), Gabro Markovac (1871.-1872.), Stjepan Rukavina (1872.-1873.), Karlo Kovačić (1873.-1874.), Ivan Lukić (1874.-1890).

1. listopada 1874. godine otvorena je Škola za djevojčice.  Prva učiteljica u djevojačkoj školi bila je Marija Duralija(1874.-1891.). Uz nju najduže su se u školi zadržale Josipa Ditrich (1890.-1895.), Marija Lang (1899.-1911.) i Mara Martinović ((1911.-1932.)

Sve do 28. kolovoza 1951. godine u Donjim Andrijevcima bila je pučka škola (od 1.-4. razreda). Tada se na inicijativu stanovnika sela i tadašnjeg ravnatelja Stjepana Perčevića, u Donjim Andrijevcima otvara građanska škola (od 5.-8.razreda).

U školskoj godini 1951.-1952. upisana su 3 peta razreda, a slijedećih godina su upisivani šesti, sedmi i osmi razred.

Oko 9:30 sati, 13. travnja 1964. godine, snažan potres, magnitude 5,6 prema Richteru s epicentrom u Dilj gori, zahvatio je područje Slavonije, napose okolicu Slavonskog Broda. U tom potresu stradala je i školska zgrada u Donjm Andrijevcima koja više nije mogla poslužiti održavanju nastave. Nastava je idućih godina održavana u prostorijama općine. Uz veliku pomoć stanovnika Istre, mještana sela i mjesne zajednice izgrađena je nova školska zgrada s 11 učionica, radionicom, 3 kabineta i zbornicom. Uz veliku zahvalnost stanovnicima Istre za pomoć u izgradnji nove zgrade, svi su se jednoglasno složili da nova škola nosi naziv istarskog književnika i publicista – Viktora Cara Emina.

U školskoj godini 1968.-1969. Školu je pohađalo 1050 učenika, što je i maksimalan broj učenika u jednoj školskoj godini u povijesti Škole u D. Andrijevcima.

Od tada do danas, učenici naše Škole ostvarili su velike rezultate na natjecanjima. Treba izdvojiti 1. mjesta na republičkim, odnosno državnim prvenstvima u matematici, fizici, kemiji, informatici i prometu, sudjelovanje na državnim i regionalnim natjecanjima u stolnom tenisu, nogometu, šahu, povijesti, goeografiji, tehničkoj kulturi te mnogobrojna priznanja i nagrade.

Do 1990. godine OŠ „Viktor Car Emin je imala 7 područnih škola. Tada je izgrađena nova mreža Škola te su područne škole Kupina, Novi Grad, Svilaj, Prnjavor pripale OŠ „Stjepan Radić“ u Oprisavcima, a preostale tri područne škole u Divoševcima, Sredancima i Starom Topolju i dalje se nalaze u sastavu naše Škole.  

Za vrijeme rata u školskoj godini 1991.-1992. nastava se odvijala u privatnim kućama, a učitelji su dolazili 1 ili 2 puta tjedno davajući učenicima upute za samostalan rad i rad s roditeljima. Bilo je to jedno od najtežih razdoblja kojega se prisjećaju mnogi stanovnici sela. Za to vrijeme u školi su umjesto učenika boravili vojnici. Djeca tog vremena imala su drugačije zamisli i mnogo manje stvari su ih činile sretnima, najsretniji su bili kada su se mogli mirno igrati na ulicama ili igralištu bez da moraju bježati u zaklon, jer se često mogao čuti zvuk sirena koje su označavale opću ili zračnu opasnost. Početkom 90-ih godina u našem selu bilo je zbrinuto puno izbjeglica i prognanika, posebno iz Bosne, Istočne Slavonije i Baranje. Jedan dio njih se po završetku rata vratio u svoj zavičaj, drugi dio je otišao u inozemstvo, a treći dio i danas živi u selu.

Već krajem 70-ih i početka 80-ih godina prošlog stoljeća raspravljalo se o izgradnji školske dvorane u Donjim Andrijevcima. Nakon što je velika većina okolnih Škola dobila to i prije, stigao je red i našu školu. Naime, 2008. godine, Ministrastvo mora, prometa i regionalnog razvoja u suradnji s Brodsko-posavskom županijom i Općinom Donji Andrijevci realiziralo je projekt po kojem je naša Škola doživjela velike promjene. Škola je proširena, a uz nju je napravljena i dvorana koja ima kapacitet od 300 sjedećih mjesta i zadovoljava sve standarde današnje gradnje. Službeno otvorenje bilo je 20. siječnja 2010. godine kada je održano snimanje emisije „Lijepom našom“.

Danas Školu pohađa 252 učenika, od toga je 134 učenika razredne nastave (80 ih je u matičnoj školi dok su ostali u područnim školama, Divoševci 17, Sredanci 8 i Staro Topolje 29 učenika) i 118 učenika predmetne nastave (od toga je 48 učenika putnika). Dodajmo da je naša Škola doživjela u zadnjih 10 godina strhoviti pad što se tiče broja učenika, jer je 2007. godine imala 470 učenika, što u 10 godina čini pad od 218 učenika ili  46%.

Škola radi u jednoj smjeni (od školske godine 2011./2012.), dok se izborna nastava za 7. i 8. razrede odvija poslijepodne. Uz to poslije nastave se odvijaju dodatna i dopunska nastava te mnogobrojne izvannastavne aktivnosti.

Od 1. listopada 2012. godine učenicima koji pohađaju nastavu u matičnoj školi omogućeno je hranjenje u školskoj kuhinji, što je velika većina sa zadovoljstvom prihvatila. Ukupan broj učenika koji se hrani u školskoj kuhinji iznosi 160 učenika, što je oko 80% učenika matične škole.

Uz trud i napor svih zaposlenika, zalaganja svih učenika i pomoć roditelja možemo pomoći učenicima u njihovom odrastanju, obrazovanju, stjecanju ideja i kreativnosti koje će im biti od koristi kada postanu samostalni ljudi.

Moto naše škole je: Svaki učenik ne mora biti odličan đak, ali, uz trud, može biti uzoran građanin.