Osnovna škola "Viktor Car Emin" Donji Andrijevci

Još 1943. na konferenciji u Teheranu je dogovoreno otvaranje novog bojišta na zapadu Europe, kako bi oslabio pritisak na sovjetsku ofenzivu u istočnoj Europi. Zbog iskrcavanja u Italiju potkraj 1943., odlučeno je da ofenziva na zapadu bude prebačena na 1944. Vođene su velike rasprave o točnom mjestu iskrcavanja no pod utjecajem Dwighta Eisenhowera Saveznici su odredili Normandiju kao mjesto iskrcavanja. Ukratko o ovom događaju, koji se dogodio prije točno 70 godina te borbama koje su uslijedile možete pročitati u nastavku teksta koji su za Vas priredile Josipa Sudić i Barbara Krznarić, učenice 8. razreda.

Nijemci su znali da će do iskrcavanja doći samo nisu znali gdje tj. pretpostavljali su da će se iskrcavanje zbiti sjevernije gdje je kanal La Manche uži, oko luke Le Havre. Suprotno prijedlogu Rommela da se oklopljene jedinice pošalju bliže samoj obali, one su ostavljene dublje na kopnu što se na kraju pokazalo greškom. Sam Hitler je Rommelu dao na raspolaganje 3 jedinice koje je ovaj rasporedio uz obalu no kako se ispostavilo one nisu bile dovoljne. Saveznički plan iskrcavanja se sastojao u 2 dijela.

1.) 3 padobranske jedinice se spuste u unutrašnjost kako bi štitile lijevi i desni bok te sredinu

2.) glavna ofenziva koja će biti izvršena preko mora i to na 5 plaža

Samo iskrcavanje se trebalo zbiti 5. lipnja 1944.godine za vrijeme punog mjeseca, no ono je zbog lošeg vremena odgođeno. Kako se vrijeme nije poboljšalo niti sljedećeg dana general Dwight Eisenhower je odlučio da se ne isplati čekati sljedeći puni mjesec, te je dao znak za napad. To je bio puni pogodak pošto Nijemci nisu očekivali napad po tako lošem vremenu pa se i sam Rommel vratio u Njemačku neposredno prije napada.

U početku su Nijemci mislili kako je riječ o varci no kad su shvatili da ih stvarno napadaju već je bilo prekasno. Najveći je otpor pružan na plaži Omaha gdje se američka 1. pješadijska divizija sukobila sa 352. Njemačkom divizijom. Britanska 6. zračna divizija je uspješno osvojila most Peagasus i ostale mostove na lijevom boku. 82.Američka divizija je u zoru 6. lipnja 1944.godine osvojila gradić Sainte-Mere-Eglise koji je bio prvi osvojeni grad u invaziji na Normandiju. Do 11. lipnja 1944.godine u Normandiju se iskrcalo oko 326 000 vojnika.

Ipak, primarni cilj iskrcavanja nije izvršen jer Caen nije uspješno osvojen. Nakon nekoliko neuspješnih napada od strane Saveznika Caen je napokon osvojen 7. srpnja 1944.godine. Od 18.do 20. srpnja su britanske snage probile njemačku liniju koja je okruživala Normandiju tako da su Saveznici mogli krenuti prema Parizu. Istovremeno (28.srpnja) se na jugu Francuske iskrcao general George C. Patton tako da su Nijemci na kraju srpnja bili suočeni sa napadom sa tri strane – britanskog sa sjevera prema Belgiji, američkog kroz sredinu i s juga prema Parizu i Rajni. Ukupni gubici u invaziji su bili poprilični: Njemci su izgubili 400 000 ljudi, a Saveznici 37 000 poginulih i 172 000 ranjenih ili nestalih.

Ovaj događaj je jedan od najbitniji događaja za vrijeme 2. svjetskog rata, nakon kojeg se naznačavao kraj rata i konačni slom Trećeg Reicha.